“Učitelji su oni koji ne idu ispred svih već iza, oni koji se brinu da nitko nije izostavljen, da svi prolaze fazu buđenja i proces evolucije. Učitelji su uvijek i pravi učenici; prenose znanje i u isto vrijeme sami uče.“
Puma Fredy Quispe Singona
Ako se osvrnem unazad i pogledam proces svog klasičnog učenja kroz obrazovni sustav vremena i prostora u kojem živim, ova početna rečenica nema odjeka gotovo ni u jednom od mojih iskustava. Brojni učitelji u osnovnoj, srednjoj školi i na fakultetu gajili su upravo suprotno vjerovanje. Ono po kojem su oni uvijek za puno stepenica ispred učenika, oni znaju sve a učenik je samo prazno platno na kojem mogu ostaviti svoj otisak i uokviriti ga kao ponosno priznanje svoje nadmoći.
Ništa drugačije nije niti sa procesom učenja u poslovnoj domeni; tu pak najčešće vladaju oni koji imaju ograničeno znanje ali veliku sposobnost manipulacije, i sebe postavljaju daleko iznad svih.
Postoji i dosta primjera takozvanih “duhovnih” učitelja, koji smatraju da znaju sve i da je to moć kojom mogu upravljati ljudima koji od njih traže pomoć. “Znati sve” je zlatni kavez u kojem um po svojoj zabludi ponosno caruje, nesvjestan da je sam sebe zatočio u privid. Nikada ne znamo sve, i to je upravo ono što nas vodi kroz život; ta potreba i želja za novim iskustvima, za proširenjem, rastom, za uvijek novim saznanjima.
U brojnim drevnim učenjima sa raznih strana svijeta postoji priča o tome da je Sve nastalo iz želje Kreacije da spozna samu sebe. I tako se Jednina pretvorila u mnoštvo Dijelova kroz koje je sama sebi istovremeno postala učenik i učitelj. Tu nema razlike, nema onoga tko je iznad ili ispod.
Učiti druge pretpostavlja prenositi znanje koje smo i mi jednom dobili od nekoga, pretpostavlja biti sposoban tim drugima otvoriti uvide i pomoći im da znanje usvoje, da ga osvijeste u sebi.
S obzirom da se sve ono što je već spoznato nalazi u Kreaciji čiji smo dio, nalazi se i u nama. Često toga nismo svjesni i treba nam vanjsko iskustvo da se prisjetimo. Trebaju nam učitelji koji nam pokažu kako koristiti um, a ne što da mislimo.
U određenim situacijama, kada je naša energetska veza sa izvorom potpuna, znanje se jednostavno pretoči u nas, u naše programe. S obzirom da ne koristimo sve svoje potencijale, da nismo svjesni povezanosti sa svime, naš način učenja je polagan i nerijetko naporan. Zato je pravi učitelj onaj koji nam prije svega ukazuje na put, budi nas i priprema za rast. Pokazuje nam mogućnosti i načine na koje znanje osvještavamo u sebi. I uvijek je na istoj razini sa onim koga uči, jer zna da smo svi Jedno. Da kroz druge uči samoga sebe. U takvom odnosu nema strahopoštovanja, već samo poštovanja. Umjesto slijepog vjerovanja, postoji spoznaja. Umjesto nadmoći ljubav.
Na svom putu samospoznaje susrela sam osobe u ljudskom obliku ( jer postoje i učitelji koji dolaze u drugim oblicima, ali o tome neki drugi put..) čija je uloga učitelja upravo takva, i sretna sam da su u meni probudili želju za neprestanim usvajanjem znanja. Veselim se predstaviti neke od njih i njihove načine učenja u sljedećim postovima.